Šejn

Šejn je bio moj poznanik, prijatelje iz djetinjstva pamtim, poznanike rijetko, a njega sam eto upamtio i ne mogu ga ne spomenuti. Nije bio poseban, nije ga karizma pratila i ostavila među sivim stanicama mojih sjećanja, nego ime, Šejn. Stari mu je volio Laso romane čitati, dobio je sina, i htio je da bude poput Šejna, odvažan, dobar s lasom i brz na okidaču. Sve ono što mu u Vojvodini ne treba.Ili barem tada nije trebalo. Da smo onda znali za Haustor i Rundeka, možda bi ga manje zajebavali, ovako Steva, Miško, Bane, Zoltan i kroz smijeh leteći golman Šejn, malonogometna ekipa iz Temerinske. "Ja cijeli život sanjam kako odlazim uz rijeku starim parobrodom koji vozi sol , I da nosim jednu davnu nikad prežaljenu ljubav tanku, dugačku cigaru par mamuza od zlata da sam Šejn". Miško mi je bio prijatelj, Slovak porijeklom, upoznali smo se još u vrtiću, pojavio se među nama sa crvenim krugom na čelu. Pukla mu ona zaštitna guma na kraju cijevi kormana od čestog padanja sa bicikla, i narav

Više na buntovnikbezakorda.com.