Pravi put

Kada sam prvi put u životu,ne znajući mnogo o Tebi,osjetio potrebu biti blizu Tebe,pružiti ti ruku,svijet oko mene se promijenio.Nestalo je sunca,nestale su dugine boje,noć je zamijenila dan.Razni aveti,vukodlaci,vampiri počeli su izlaziti iz svojih brloga sakrivenih duboko ispod zemlje u namjeri da me udalje što dalje od Tebe.Osjetio sam golemi strah,pa pobjegoh daleko u šumu,što dalje od tih zvijeri,ali i daleko od Tebe... Šuma mi nije pružila zaklon koji sam očekivao.Tamo su me dočekale podle životinje koje su me htjele pokrasti,prevariti i na kraju ubiti. Lukava lija mi prvu večer ponudi utočište u svojem domu.Pruži mi toplinu iz kamina,ukusnu hranu za stolom,ugodan krevet,no noću dok sam spavao,pokrade mi sve vrijednosti iz džepova.Drugo jutro lukavo me zatraži koji novčić kao simboličnu naknadu za njezino „milosrđe". Moji prazni džepovi su bili znak da moram nestati.Pravo glasa,pobune nisam imao,jer njezin partner vuk već je bio spreman da me izbaci van iz tog zatrovanog doma.

Više na vildom.blogspot.com.