Pogodi me baš svaki put i ljutnja me obuzima, i dođe mi da njega, mobitel, tog okupatora, isključim, ubijem, zdrobim, razbijem u najsitnije djeliće, a samo zato što usred razgovora netko zove i kažeš mi: „Samo malo“. Ostavljena na čekanju razmišljam što je to tako važno, čak važnije od trenutaka koje ovim bežičnim putem dijelimo da me ignoriraš zbog drugog poziva. Oprostila bih ti da je neka nova ljubav, netko tko te voli više od mene, netko tko ti može i želi pružiti više nego ti ja pružam. Ma oprostila bih ti i da te iz lutrije zovu jer imaš milijunski dobitak, ali ne, nije riječ niti o jednom od toga. „Nepoznati broj“ kažeš mi kada se ponovo javiš i
Više na leticia.mojblog.hr.
KOMENTARI
KOMENTIRAJ Post
Morate biti prijavljeni da biste komentirali. Prijavite se.
Detalji bloga leticia.mojblog.hr
Osobno | 04.12.2011.
poezija, proza i sve ostalo što se riječima može reči Opširnije »
Ostali postovi bloga leticia.mojblog.hr
Književnost | 09.02.2013.
Potaknuta jučerašnjim razgovorom, još dugo nakon njega razmišljala sam o nama ljudima, o našim osjećajima... Opširnije »
Književnost | 27.01.2013.
Bjelina dvorišta, bjelina cijelog sela u zimu obučenog i dimnjaci iz kojih kao da vijore sivo-bijele zastave... Opširnije »
Književnost | 19.01.2013.
O majko mila, tri prema jednoj. No dobro, odluka Buldog. Ma ne pas, kafić. Vrata nam se automatski otvaraju i... Opširnije »
Književnost | 15.01.2013.
Ako imate hrabrosti kliknuti i cijeli post pročitati možda ćete i svoje sjećanje... Opširnije »