Prije dva dana, kako je počela temperatura padati, razmišljala sam ići ili ne sa Hachiem u Maksimir. Gledala sam ga kako me zapravo na vrlo lukav način potiče na izlazak. Dok sam nešto pisala na laptopu dolazio je svako toliko do mene, stao uz mene i zagledao se u laptop kao da mu je jasno sve to što ja radim, a zatim bi opet polako otišao na svoju dekicu. Za desetak minuta sve je na potpuno isti način ponovio. Zanimljivo je kako je to radio bez ikakvog glasa, bez da bi me gurkao njuškom ili šapom davao signal. I tako gledajući to njegovo sprehodavanje od do mene ostala sam zapanjena sa koliko lukavstva to radi. Kao da mi je htio dati do znanja; pa dobro vidim radiš, ali ne zaboravi ja bih trebao malo protegnuti noge. I što naravno da me je dobio. U podne smo se pospremili, uzeli fotić i krenuli u Maksimir.
Više na leticia.mojblog.hr.
KOMENTARI
KOMENTIRAJ Post
Morate biti prijavljeni da biste komentirali. Prijavite se.
Detalji bloga leticia.mojblog.hr
Osobno | 04.12.2011.
poezija, proza i sve ostalo što se riječima može reči Opširnije »
Ostali postovi bloga leticia.mojblog.hr
Književnost | 08.05.2012.
Nešto vrlo zanimljivo, bar meni što me je potaknulo napisati slijedeće. Bila sam inicijator zanimljivog... Opširnije »
Književnost | 05.05.2012.
Zaplešimo noćas ljubljeni dok mjesec se srebri ponad naših glava. Zaplešimo ples ljubavi, vatre i strasti u... Opširnije »
Književnost | 27.04.2012.
Ne brinem se, bar ne toliko kao ti Kada nas daljina dijeli. Naša je ljubav posebna, mi to znamo. Volimo se sa... Opširnije »
Književnost | 23.04.2012.
Slatko je čuti kada o nama govoriš, Kada kažeš MI, A ja se, znaš pogotovo sada Udaljena vremenom i mjestom... Opširnije »