Beskrajno crno nebo na kojemu se nalazi bezbroj svijetlih točkica. Iza tog crnila skriva se toliko drugih planeta, galaksija; svih ostalih čuda za koje nikada neću znati da postoje. I naravno, vice versa – dok ja nisam svjesna što svemir skriva, svemir također vjerojatno nije svjestan mojeg postojanja. Ja sam tek beznačajan trun prašine u nekom zaboravljenom uglu vječnosti. Sve moje brige, osjećaji, strahovi, misli, čežnje i patnje su poput vikanja u pustinji. Predaleko sam da bi me itko mogao čuti. Proždire me osjećaj beznadne napuštenosti. Ne znam tko sam, zašto sam ovdje niti kuda trebam poći…
Više na blog.trans7700.net.
KOMENTARI
KOMENTIRAJ Post
Morate biti prijavljeni da biste komentirali. Prijavite se.
Detalji bloga blog.trans7700.net
Osobno | 11.12.2010.
Moja osobna razmišljanja o svemu što mi je na duši... Opširnije »
Ostali postovi bloga blog.trans7700.net
Osobno | 16.12.2010.
Elektronski golub pismonoša donio mi je zanimljivi članak. U njemu su bile neke misli koje je Charlie Chaplin... Opširnije »