Na usamljeni tanjur
(iz nekog zaboravljenog servisa)
s kojeg se puši heljdina kaša
dodajem završeno jelo
i sjedam razmišljajući
bih li izgovorio molitvu
zahvale prije obroka
iz neke od religija
koje sam upoznao usput
dok sam putovao svijetom
omeđenim zidovima
ispunjenim slikama koje su riječi
ili riječima koje su slike
Više na bezimenaulica.wordpress.com.
KOMENTARI
KOMENTIRAJ Post
Morate biti prijavljeni da biste komentirali. Prijavite se.
Ostali postovi bloga bezimenaulica.wordpress.com
Umjetnost | 03.05.2012.
Prelazio sam cestu držeći ruku Dječaka Gradili smo zaštitnu kupolu oko nas slažući riječi otpočetka i... Opširnije »
Umjetnost | 05.04.2012.
Život je kasnopodnevni drijemež u stolici za ljuljanje zamrznut prizor kojeg nema rijeka ponornica Misli bačene... Opširnije »
Umjetnost | 04.04.2012.
Sve je tako jednostavno: Stare crne cipele, Narančaste naramenice, Prugaste hlače, Žarko žuta košulja, Zeleni... Opširnije »
Umjetnost | 03.04.2012.
S kapuljačom na glavi duge kose zalijepljene preko lica protrčala je ispred mene u martensicama djevojka s... Opširnije »